Moje ime je Mr. Fredrick, ali zovu me Fred. Fredo. Munja. Buco. Svakako, i na sva imena se odazivam. Pogotovo ako imate hranu u ruci, možete me zvati kako hoćete. Rodio sam se 21.02.2013. što znači da sam vodenjak po horoskopu i da se dobro slažem sa svim znakovima. Neutralan sam, jel. Sad kad sam se predstavio, želim vam ispričati priču o tome kako sam upao u Njen život. Njihov. Spremni? :)
23.03.2013, rano proljeće, Ona me prvi put primila u ruke. Zaljubila se iste sekunde, jer realno, tko bi mi odolio? Bio sam mali i debeli, umoran od cjelodnevne igre sa braćom i sestrama, spavao sam joj skoro 2 sata u rukama. Bilo mi je baš lijepo i toplo. A Ona, od tog trenutka je slaba na moje ginger trepavice.
On je bio malo tvrđi orah. U početku me baš i nije htio. Skužio sam kasnije kroz priču da je prije mene tu bio neki drugi lik, Ron se zvao, i da zbog njega On nije htio drugog psa. Zahvalan sam tom liku, Oni su zbog njega bili sretni. Ali to se promijenilo, čim me vidio, slomio se. Neodoljiv sam, sjećate se? Rekao je da ne smijem u kuću. Pustio me. Rekao je da smijem u kuću po noći, jer sam mali. Rekao je da smijem biti u kući cijeli dan, ali ne smijem na krevet. Rekao je.. Sad spavam na dvosjedu. Cijeeeli je samo moj. Slomio sam ga jer sam neodoljiv, sjećate se?
Taj dan kad su me prvi put došli vidjeti ja sam još bio premalen da bih pošao s njima. Vraćali su se još 3 puta sljedeća 3 vikenda. Nisu se mogli odlučiti između mene i mog brata. Ali Ona je znala da sam ja njihov, još od onog prvog susreta.
Kada su napokon odlučili da sam njihov (ne znam što im je trebalo toliko dugo vremena, kako su se uopće mogli dvoumiti kad sam ovako zgodan?), nalakirali su mi nokte! Hej!! I to sa rozim lakom! I prodali mi priču da je to da me drugi put kad dođu prepoznaju. Ma tko bi me mogao
uopće zaboraviti?! Nije mi se svidjelo, kihanjem sam im pokušavao pokazati da nisam sretan.
Tjedan dana poslije vratili su se po mene. Doma me čekao još netko. Moj Stari. S njim sam se odmah skompao. Cool neki lik, uvijek mi daje klopu, mazi me i s njim volim ići u šetnje. Uvijek kaže da sam bio dobar, iako sam svjestan da nisam baš uvijek.
Ona me stalno nosila i ljubila, a ja sam joj htio pojesti kosu. Malo mi je išla na živce, sramotila me s pusama pred ekipom! I tako me nosila skoro mjesec dana u šetnje. Nije mi se dalo hodati, a i zašto bih, kad sam imao osobnog nosača.
I On me nosi svud naokolo! |
Najbolji frend Dino i ja. I njega sam pojeo :( nedostaje mi |
Da vam pokažem svoju kućicu! Da, kućicu. Nazovimo ju vikendica, jer moja kuća je velika kuća, sjećate se? Naivno su mi je stavili u dvorište jer su mislili da će mi koristiti i da ću boraviti u njoj. Kako su samo naivni. Par treptaja mojim ginger trepavicama i sve je po mome. Kućica mi se nije svidjela do te mjere da sam je jedno poslijepodne počeo jesti. Poslije mi je bilo mučno, kao i puno puta kad sam pojeo stvari koje nisam trebao. Hej, jače je od mene, nismo svi savršeni. Tu su počeli moji susreti sa stričekom u bijeloj uniformi. Tj., tetom. Zgodna neka mačka, zato sam namjerno žderao stvari koje ne trebam. Svaki put bi me odveli zgodnoj teti i ja bi ostao s njom do sitnih noćnih sati. Istrpio sam i igle i sve, lude su to noći bile.
I ruže su nastradale. Zbilja ne znam što se njima dogodilo..
U slobodno vrijeme volim čitati i pratiti što je na akciji. Kad mi dosadi, jednostavno pojedem kataloge.
Na jesen, kad sam napunio 7 mjeseci, odveli su me na prvu izložbu. Rasturio sam, ekipa! Nisam se baš znao ponašati kako treba, ali bio sam mlad i neiskusan. Srećom, prirodni talent i ljepota su učinili svoje pa sam u svojoj skupini bio najbolji.
Ubrzo je bila još jedna izložba, pa još jedna i uvijek sam bio dobar.
Bio sam i na postolju. Vidite me, ja sam ovaj skroz lijevo? U sredini je moj tata. Baš smo bili ekipa! U silasku s postolja maznuo sam jedan cvijet. Htio sam ga pokloniti Njoj, ali raspao se. :(
Ubrzo je došao i moj prvi ročkas. Ona mi je napravila tortu i imao sam proslavu. Stari, On, Ona i ja. Svi moji najbitniji ljudi na okupu.
Nakon ročkasa, nisam se osjećao dobro. Bilo mi je teško ići u šetnje i nakon njih sam šepao. Stari i Oni su se zabrinuli i odveli me ponovno stričeku u bijelom, Jednom, drugom.. dok konačno treća teta nije rekla da moram na operaciju. Nisam imao pojma što to znači, ali nisam se bojao. Oni su bili sa mnom.
Jedno jutro, On me odveo toj teti. Rekla mu je da će mi biti dobro i da će ga zvati kad sve bude gotovo i kad se probudim. Što? Što će biti gotovo? Spavat ću ovdje? Ali, tek sam se probudio, ne spava mi se. Hoću domaaaa!
Opet su mi stavili iglu i više se ničega ne sjećam. Sjećam se Njega kad je došao po mene i sjećam se da sam bio ljut i tužan. Ostavio me negdje gdje su mi nešto napravili i sad me jako boli. Odveo me doma. Bar neka korist od njega..
Došla je i Ona. I Stari je bio tu. Nisam ih htio nikoga ni pogledati. Nisam mogao ni jesti. Bio sam ljut i povrijeđen. I boljelo je jako. Nisam mogao stati na nogu. Plakao sam cijelu noć, ali nemojte to nikome reći. Ujutro je ona došla ranom zorom i mazila me. Popustio sam, dao sam joj šapu. I Njemu kad je došao. Hej, ipak ih volim. Bili su to najteži dani u mom psećem životu. Najbolniji. A ni sljedeći mjeseci nisu bili laki. Nisam smio u šetnje i bio sam osuđen na kuću dvorište. A što je najgore, izgledao sam kao očerupana kokoš. Mjesecima mi dlaka na mojoj obrijanoj bolesnoj nogi nije izrasla. Svi su me mazili i pazili, uvijek je netko bio sa mnom. Eh, to su bila vremena.. Još dugo poslije vodili su me teti u bijelome. Imao sam kontrole, a nekad bih se razbolio i ovako, usput. Čisto da nam ne bude dosadno.
Ostatak mog života protiče mirno. Jesam li spomenuo da sam 2 puta išao u školu? Da, na to nisam baš ponosan. Utvrdio sam gradivo. Sad sam zbilja poslušan i stalno mi govore kako je divno ići sa mnom u šetnje. Prije je to bilo stresno. Trčao sam prema svakom psu kao manijak, iako su mi vikali ne. Hej, ja se samo želim družiti! Ako ima koja ženska da joj se sviđam, nek se javi! Plav sam i predivan, a tek kakav osmijeh imam!
Za kraj vam se želim zahvaliti što ste ostali uz mene i pročitali do kraja. Moj život nije dug, ali je uzbudljiv. Možda vam natipkam još nešto kad Ona neće imati vremena. Do tad, pusa svima!
<3 krasan post..kao da gledam svog pesa..volim čitati priče o njima, i sama sam tipkala o svojim čudovištima, uistinu su najbolji čovjekov prijatelj, uveseljavaju i uvijek su tu... <3
OdgovoriIzbrišiI meni su ovakvi postovi najdraži :) tvoja priča me i potaknula da pišem o Fredu :)
IzbrišiPredivan,predivan post!
OdgovoriIzbriši:* :* od Freda i mene!
IzbrišiDivan pas, i jako zgodan ako smijem da dodam. I moji su svi tako završili, roditelji kažu da ne smiju u kuću, pa se sva tri izredaju na kauču, nije ni bitno šta roditelji kažu. Divan post i divne fotografije :) Fred je sretan što ima vas koji ga toliko volite :)
OdgovoriIzbrišiMi smo sretni što imamo njega! :)
IzbrišiKada će Fred doći Loli na kavicu??? Moramo ih upoznati!
OdgovoriIzbrišiDefinitivno! Predugo se već dogovaramo :)
Izbriši